Prvi tragovi tjelesne kulture i športa u Brotnja vezani su za Matu Petrušića, prosvjetnog djelatnika rođenog 1909. god. u Hamzićima koji je u ono vrijeme svog djetinjstva prvi demonstrirao sportske sadržajeKretnje kroz bacanje kamena s ramena, trčanje ili skokove, a kasnije kroz daljnje školovanje u drugim mjestima i organizirano vježbanje atletike i njenih disciplina : bacanje koplja, diska, kugle, skoka uvisUdalj. Posebno je bio zapažen njegov rezultat na Balkanijadi  u Zagrebu 1935 god.-prvak (koplje, disk). Njegovi rezultati i aktivnosti bili su značajni za usmjeravanje mnogih mladića za bavljenje športom posebno atletikom.

NOGOMET se u Brotnju počeo igrati već od 1948. godine kroz Općinsku ligu sela.

Prvi klub je utemeljen NK Boksit iz Blatnice koji je kasnije bio preteča NK Brotnja, a igrao je u međuopćinskom podsavezu  Mostar gdje je osvajao prva mjesta. Glavni nositelj aktivnosti kluba je bio Pero Barbarić-doktor. NK Brotnjo (ranije Zadrugar) je utemeljeno 1955. godine i nastupao je u međuopćinskoj ligi Hercegovine. Prvu ulogu trenera imao je Pero Boras, a prvi predsjednik Tomo Čilić. 1967. godine NK Brotnjo ulazi u Hercegovačku zonu u kojoj igra dugi niz godina sa promjenjivim i skromnim rezultatima. Iz tog vremena ponikli su talentirani nogometaši koji su odlazili i u druge sredine: Nikola ĆorićNitola, Zdravko Ostojić-Zela s pravom se može reći istinska legenda nogometa u Brotnju sa najdužim stažom. Pored njih treba istaći i Predraga Jurića koji je vrlo mlad nastupio za Brotnjo, a nakon toga otišao u NK Dinamo Zagreb gdje je započeo uspješnu profesionalnu karijeru i samim tim se smatra prvim profesionalnim igračem iz Brotnja. Treba istaći i Pavu-Pavišu Sivrića koji je nakon Brotnja igrao i u nekoliko republičkih ligaša, te i Marinka Pehara-Maku igrača Jadrana iz Ploča. Marko Turudić-Ćiba je bio talent koji nije pokazao do kraja sve svoje mogućnosti. S pravom se treba istaći da je u tom razdoblju ponikao i dugo igrao nogometni talent sa lucidnim znanjem i potezima Mario PrskaloUnana koji na žalost nije imao sportske sreće da zaigra u velikim i Evropskim klubovima. Posebno je potrebno istaći vratara Tihomira SulićaSulu koji je dugi niz godina čuvao gol Brotnja i poslije Zele Ostojića igrač sa najdužim stažom.  Od trenera treba istaći Antu Bošnjaka-zubara, pokojnog Nikolu Planinića-Šiku, Milorada Prusinu te pokojnog Antu Erića trenera mlađih kategorija i velikog nogometnog entuzijastu. Na kraju se moraju spomenuti i doprinosi u radu kluba pokojnog Mate Juričića-Masije koji ima zasluge za izgradnju terena te Mladena Nižića dugogodišnjeg operativca kluba.

Nakon Domovinskog rata već 1994. godine obnovljen je rad NK Brotnja. Klub se uključuje u ligu HR HercegBosne na čelu sa predsjednikom Marinkom Sulićem-Minom. Značajan napredak kluba započinje u sezoni 1996/ 97. kada se organizira uprava na čelu sa predsjednikom Nikom Dodigom i sa ulaskom u Prvu ligi HR HercegBosne klub doživljava uspon. Početkom 1998. godine na čelo kluba dolazi predsjednik Ivan Medić koji okuplja novu upravu i započinje se sa izgradnjom stadiona. U sezoni 1999/2000. klub postaje prvi pobjednik doigravanja za prvaka BiH i stiče pravo igranja u predkolu lige prvaka. U međuvremenu je dovršena izgradnja i uređenje stadiona (tribina sa 4.700 sjedećih mjesta, prostorije kluba, staza). I narednih godina klub je u vrhu BiH nogometa i  sa izlascima u Evropu igra kvalitetan nogomet sa dosta poznatih iskusnih i mladih igrača.

U tom razdoblju treba istaći braću Davora-Šojku i NikoluNidžu Juričića koji su povratkom u Brotnjo dali veliki doprinos stvaranju rezultata i organizacije kluba. Inače oni su skupa sa Pedom Jurićem profesionalni nogometaši iz Brotnja koji su dosegli internacionalni nivo.

Od trenera iz tog razdoblja treba spomenuti : Milorada Prusinu, Barišu Majića, Mladena Kalinića, Blaža Sliškovića, Ivu Ištuka i Srećka Lušića.

KUGLANJE– se pojavilo sa izgradnjom Hotela Čitluk u čijem sastavu je izgrađena četverostazna kuglana. Godine 1975/76. utemeljen je kuglački klub Brotnjo, a 1981/82. godine klub osvaja prvenstvo BiH. Najbolji i najtrofejniji igrač je svakako Žarko Ostojić koji je u paru sa Marinkom Brkićem 1982/83. godine osvojio prvenstvo BiH sa 924 čunja. Svakako treba istaći doprinos u razvoju i radu kluba Đure Jovanovića doseljenika u Brotnjo. Obnavljanjem i rekonstrukcijom prizemlja hotela gubi se staza te dolazi do gašenja kluba i samog kuglanja. Nakon Domovinskog rata dolazi do izgradnje moderne četverostazne kuglane u objektu Matanovi dvori i utemeljenja kuglačkog kluba MeđugorjeBrotnjo Čitluk.

KOŠARKA– se organizirano počela igrati povratkom iz Vinkovaca Zdenka Božića koji je već imao igračkog iskustva. Utemeljen je 1977. godine klub KK Brotnjo koji je odmah okupio veći broj visokih mladića. Uvjeti za rad su bili skromni. Treniralo se na vanjskom školskom igralištu i maloj dvorani OŠ. S obzirom da je košarka bila u Brotnju u povojima često nije bilo razumijevanja za rad kluba. Prvi predsjednik kluba je bio Krešo Pehar koji je skupa sa trenerom-igračem Zdenkom Božićem klubu osiguravao osnovne potrebe financijske i tehničke za igranje u Hercegovačkoj zoni. Od igrača treba istaći talent i učinak Zdravka Zelenike-Đoke i kvaliteta Marinka Glibića iz Cima. Sredinom osamdesetih godina zaslugom profesora Stjepana Grbavca stasala je jedna generacija mladih srednjoškolaca koji su bili talentirani i zaljubljeni u košarku. Već tada se dalo naslutiti da u Brotnju ima mladića koji su talentirani i nadareni za košarku, a to se potvrdilo nakon Domovinskog rata kada je košarka doživjela veliku rezultatsku ekspanziju i popularnost. Naime 1994. godine ravnatelj Srednje škole prof. Velimir Pinjuh je počeo stvarati temelje za uspon i razvoj košarke. Izradio je konstrukciju za koševe, uredio igralište i betonsku tribinu. Uz pomoć bivšeg košarkaša Tomislava Bubala okupio je mladiće iz srednje škole i ostale te je utemeljio klub KK Brotnjo. Za predsjednika je izabran Ivan BevandaBata za direktora Bruno Stojić, a za prvog trenera Miro Sušac. Uz svoj doprinos kao tajnik i uz aktivnost ostalih članova uprave stvoreni su uvjeti za razvoj kluba. U klub je doveden mladi stručnjak Boris Kurtović koji je ostavio veliki trag u radu i animiranju mladih igrača te nakon njega i Damir Rajković koji je sa klubom postigao najveći rezultat (kup Radivoja Koraća ulazak u 1/8 finala). Ostaće zapamćeno prvenstvo HR HercegBosne 1994/95. kada je Brotnjo postalo prvak. I u narednim sezonama Brotnjo je bilo prvak i osvajač kupa te je nastupalo u Evropskom kupu. Uz stvaranje rezultata u klubu su stasali i mladi košarkaši iz Brotnja koji su dosegli nivo vrhunskih košarkaša kao Zoran Planinić- Zoka igrač NBA lige i reprezentativac Hrvatske, Bariša Krasić internacionalac igrač Cibone  i Domagoj Pinjuh igrač Širokog Brijega. Oba dva igrača su nastupali za selekciju BiH. Moramo istaći i doprinos i učinak samozatajnog «samoukog» igrača Jozo Prskala-Jozija legendu košarke u Brotnju te «došljaka» i vrhunskog igrača Samira Žužu. Na kraju treba spomenuti i izgradnju Gradske športske dvorane koja se gradila sa razvojem i za potrebe kluba odnosno ostalih športova i školske nastave. Uz mušku košarku usporedo se 1994. godine pojavila i ženska košarka koju je pokrenuo entuzijasta i zaljubljenik u košarku Mladen Grubišić-Dundo. Utemeljen je KK Imperijal koji je ubrzo promijenio ime u ŽHKK Brotnjo 94. U kratkom razdoblju klub je okupio veći broj mladih igračica i uključio se u natjecanje sa svim selekcijama. Pojavile su se talentirane igračice, a posebno nadarena Andrijana Prskalo i Mia Čarapina. Uz njih su stasale i druge mlade igračice na čelu sa mladim i ambicioznim trener Damirom Jerkić.

KARATE– kao šport se u Brotnju pojavio krajem sedamdesetih godina kada je trener Željko Jelavić okupio djecu iz osnovne škole. U to vrijeme se sa studija iz Rijeke vratio karate majstor i natjecatelj Valentin Ćorić-Vale koji je iza sebe imao značajne rezultate i iskustvo. Godine 1979. utemeljen je karate klub Brotnjo. 1980. godine u Čerinu je utemeljen KK Mladost čiji su glavni pokretači bili Grgo Luburić, Žarko Dugandžić i Bruno Pinjuh. Karate je tih i kasnijih godina bio bazni šport za svu djecu Brotnja jer je sustavno i organizirano okupljao veliki djece koja su postizala zapažene i vrijedne rezultate. To se posebno odnosi na Maria Pinjuha, Dinka Ostojića i Franju Pinjuha. Nakon njih se pojavljuju braća Danijel i Mario Vučić. Od ženskih karatašica treba istaći Mirjanu Krndelj, Normelu Ostojić, a nakon njih Ines Marinčić i Ivanu Hrstić. Za sve rezultatske uspjehe i organiziranost kluba treba istaći doprinos Valentina Ćorića-Vale trenera, pedagoga i čovjeka koji je stvorio temelje za ostale generacije, a njegov rad su nastavili Dinko Ostojić-Dina koji je osim uspješne karate karijere nastavio rad kao licencirani trener. Svakako treba istaći i trenera Josipa Primorca-Jare koji je nastavio uspješan rad u stvaranju novih talenata.

TENIS– se u Brotnju pojavio sa izgradnjom teniskog terena uz objekat Žarka Dodiga povratnika iz inozemstva, športskog djelatnika i entuzijastu koji je okupio djecu i krenuo sa vježbanjem do tada nepoznate teniske vještine. Utemeljen je 1978. godine teniski klub Međugorje (u sklopu Športskog društva Međugorje) te se počelo aktivno trenirati. Treba istaći aktivnost i entuzijazam u radu kluba Jure Vasilja, Tome Dodiga i Zdenka Čilića. Rad i trud se isplatio posebno okončanjem Domovinskog rata kada se pojavljuje veći interes i broj djece. Stvoreni su talenti svjetske kvalitete kao Marin Čilić juniorski prvak Evrope (Turnir u Parizu) i reprezentativac Hrvatske te Ivan Dodig reprezentativac BiH.

RUKOMET– se organizirano počeo vježbati i trenirati sa utemeljenjem RK Međugorje 1988. godine na igralištu na Krstinama. Klub je uzeo učešće u Republičkoj regionalnoj ligi-jug. Veliki doprinos radu kluba dao je pokojni Stanko Sivrić, entuzijasta i zaljubljenik u rukomet te već spomenutu Žarko Dodig. Nakon Domovinskog rata rad kluba se obnavlja te se okuplja veći broj školske djece uz pomoć pedagoga tjelesne kulture. Klub uzima učešće u svim natjecanjima RS HR HercegBosne, a kasnije u Federalnoj ligi-jug. Od igrača treba istaći Antu Ostojića-Rumoru, Miru Bencuna te posebno Dragana Ćavara reprezentativca BiH i člana Izviđača.

BOĆANJE- se pojavilo 1989. godine i veže se uz ime Milenka Primorca koji je sa grupom svojih prijatelja utemeljio Boćarski klub Čitluk čime su udareni temelji razvoja boćarskog športa u Brotnju kao natjecateljske discipline. Nakon Domovinskog rata klub obnavlja rad. BK Čitluk je dva puta osvojio titulu HR HercegBosne. Formiraju se i novi klubovi 1994. godine BK Studio 3 koji je također osvojio titulu prvaka i kup HR HB, dalje se utemeljuje BK Zmaj koji od 1999. godine mijenja ime u BK Brotnjo. Ovaj klub je rasadnik talenata od koji je posebno istačemo Antu JukaBiba koji je bio član izborne vrste BiH i sudionik svjetskog boćarskog prvenstva 1999. godine u Francuskoj. BK Brotnjo 2000. godine osvaja titulu BiH i time dobiva nastup u Evropskom kupu. Na kraju treba istaći i najveći uspjeh boćarskog športa u Brotnju Ilije Primorca člana BK Čitluk koji je Italiji na Evropskom prvenstvu osvojio brončanu medalju. Usporedo sa rastom klubova izgrađeno je i kvalitetno boćarsko borilište sa 8 staza.

ŠPORTSKO REKREATIVNE AKTIVNOSTI Na kraju se vraćamo kraljici športova atletici koja se nije organizirano vježbala, ali su pojedinci uzimali učešća kroz rekreativna natjecanja tipa uličnih trka, Hercegovačkih igara, seoskih igara ili odlazaka u druge sredine. Već je pokojni Mate Petrušić davnih godina dao naslutiti da su Broćanska djeca i mladež puna športskog talenta i vještina što se kroz cijelu povijest potvrđuje i do dana današnjih. U Brotnju je uvijek bilo prepoznatljivo brzih i vještih momaka, a u trkaćim disciplinama ostaće zapamćen Marijan Bulić čest pobjednik uličnih trka i aktivni atletičar, Stipe Zovko nadareni trkač na duže staze te skakač udalj Bože Gagro aktivni atletičar. Od djevojaka treba istaći Davorku  Buljan koja je postizala dobre rezultate u trčanju na duže staze.

Osim službenih  atletskih disciplina kroz rekreativna natjecanja spominje se vještina skoka udalj s mjesta Miše Džide, vještina i rezultati bacačkih disciplina Brune Pinjuha i Tonće Jurića. Poseban vid rekreativnog-zabavnog natjecanja upražnjavan je kroz «seosku ligu» ili ligu mjesnih zajednica u velikom nogometu koja se odigravala u vruća ljetna predvečerja i bila jako popularna, dobro posjećena pa ponekad i sa  previše naboja koji je na kraju ipak prelazio u feštu i  veselje pobjednika i ostalih. Ta liga je bila «filter» za nove mlade igrače koji su se tu mogli predstaviti i dobiti šansu u NK Brotnju.

Napomena: Povijest športa u Brotnju može se naći u istoimenoj knjizi autora Brune Pinjuha.